Finansije i Osiguranje - Hrvatska

Od prodaje HPB-a zaradit će Vlada, a od CO-a - kupac

Budući većinski vlasnik “Croatia osiguranja” može svoje ulaganje u tvrtku izvući natrag u roku od tri godine i još zaraditi − tvrdi Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata (HURS).

Dok se u javnosti barata samo kratkoročnim financijskim učinkom prodaje “Croatia osiguranja” (CO) s mogućim proračunskim prihodom od milijardu kuna, Matijašević procjenjuje da je država čak i na kratke staze, a pogotovo na duge, na gubitku s tom prodajom.

– Bruto dobit “Croatia osiguranja” samo je u prošloj godini iznosila 130 milijuna kuna, a kompanija već dugi niz godina posluje u plusu. Prema tome, ako govorimo o proračunskim prihodima kao cilju privatizacije, on je promašen jer država može i dalje ostvarivati značajan prihod iz dobiti društva – ocjenjuje čelnik HURS-a, u čijem je sastavu i jedini sindikat koji djeluje u “Croatia osiguranju”.

Hrvatskoj ostaje četvrtina

Država će i nakon tekuće privatizacije zadržati najmanje 25 posto plus jednu dionicu CO-a, no moći će u očekivanoj dobiti te tvrtke sudjelovati puno manje nego sada.

Ako Vlada prihvati ponudu “Adris Grupe” za kupnju 70 posto “Croatia osiguranja”, u državnu blagajnu slilo bi se 104 milijuna eura prihoda od prodaje dionica, dok bi u slučaju prodaje poljskom PZU-u ili slovenskom “Triglav osiguranju” taj prihod bio 142 milijuna (PZU), odnosno 138 milijuna eura. Kad se potonjim iznosima doda dokapitalizacija “Croatia osiguranja”, koja je obvezna prema pravilima privatizacije, dolazi se do troškova ulaganja koji dosežu i do 240 milijuna eura.

S druge strane, u posljednjih pet godina dobit CO-a iznosila je ukupno 642 milijuna kuna, pa je dvojbeno može li se kupac namiriti u pet do sedam godina, a kamoli u roku od tri godine, o čemu govori predsjednik HURS-a.

– Da, ali postoji zadržana dobit u bilancama “Croatia osiguranja” iz prethodnih godina od gotovo 700 milijuna kuna. Nadalje, tu su i druge mogućnosti za kupca da vrati uloženo, kao što je prodaja vrijedne imovine i pridruženih društava – naglašava Matijašević.

U prilog njegovim riječima ide dosadašnje iskustvo s privatizacijom financijskih institucija u Hrvatskoj, kad su se strani vlasnici u najkraćem mogućem roku namirili za iznos koji su izdvojili za kupnju, koristeći razne metode od izvlačenja dobiti do napuhavanja cijena transakcija između banke “kćeri” i banke “majke”.

Dobit na duge staze

No, kad je u pitanju prodaja Hrvatske poštanske banke (HPB), znatno su manje mogućnosti da se budući kupac namiri u kratkom roku za uloženi novac u HPB. Očekuje se da cijena gotovo cjelokupnoga kapitala HPB-a koji se sada prodaje neće biti manja od 130 milijuna eura.

To je velik iznos u odnosu na podatak da je HPB lanjsku poslovnu godinu završio sa, za banke, skromnom dobiti od 129 milijuna kuna. No, i takva je dobit značajna kada se zna da je HPB 2009. okončao s minusom od 447 milijuna kuna, zbog čega je godinu dana poslije saniran s 450 milijuna kuna dokapitalizacije iz državnog proračuna. Stoga će država prodajom HPB-a vratiti uloženo iz 2010. i još dobro zaraditi.